Well, kasnim pomalo, iako sam rekla da ću ovdje biti 'monthly', ali - život, i moja neorganiziranost, žao nam je :D
So, mjesec dana je s onim dragim dječakom iz prošlog posta. Brzo mi je prošlo, haha... Tako puno stvari se dogodi u mjesec dana - ma što mjesec dana, i u dva dana se stvari samo tako promijene. Iskreno, taj dečko je bio netko za kojim sam ja nenormalno luda bila (a i ostala sam, jebiga), i netko tko je zaista sve što sam ikada zamišljala u jednom čovjeku. Mislim da je u tome i problem. Kada (mada mi je draže reći 'ako', heh) to završi, trebat će mi neko vrijeme da se saberem. Pričala sam jučer s prijateljicom o tome, i jebo me pas, that's gonna hurt like hell. Zato sada, dok još ga recimo 'imam', se trudim. I više no što bih trebala da ga zadržim, ali pretpostavljam da sam takva osoba, koja daje mnogo, i traži jednako zauzvrat. Mada dođe i ono doba noći u kojem nastanu ovakve stvari:

I feel
As the dust on the shelves
Always present
And even though I am going
On your nerves
You keep me
Because you are too bored
Or too busy
To remove me
And I don't know
Which is worse
Iako je njegov odgovor bio 'a možda samo to zrno prašine voliš više od ičega.', well - ne znam x)

Inače, ono vrijeme je godine u kojem bipolarnost moje majke dobija na snazi, pa su eto tako našli jednog lika koji je na praksi na radiju, i zaaamiisliite samo! - pa on je savršen dečko za mene! kako. da. ne. Ispalo jest da se dečku dopadam, ali, uhm, da... Neka, hvala.
Razgovor o njemu jučer je završio tako da je majka zaključila da imam biseksualne sklonosti. I da osobe homoseksualne orjentacije se nemaju pravo ljubiti na onim 'mjestima za ljubljenje' koja su postavljena po gradu. Šatro obitelj širokih vidika, a ovo izjavljujemo. Divota.
Iskreno, imam neki osjećaj da krećem prema lošem. U svakom pogledu. Ponovo imam osjećaj da nemam kontrolu ni nad čime, i to mi se ne sviđa. Ne postoje riječi kojima bih opisala koliko se ne želim vratiti u stanje u kojem spavam s tabletama pod jastukom. U stanju u kojem se ne osjećam nikako dobro, prije svega.
A moj mladi gospodin me može učiniti tako jebeno sretnom, može me rasplakati, može me učinti ljubomornom samo tako, može zaista sve. A ja nemam neku volju, ni želju, da to promijenim. Vjerojatno je to tako u mojim odnosima, I dunno x)
Kako i da je, ne događa se mnogo. Ostajem do kasno budna bez nekog većeg povoda, samo sjedim i slušam muziku, ili pričam s kaktusima koje sam nedavno nakupovala (puklo me da želim neko zelenilo u sobi, i iako ih se zaljeva svaka 4-5 dana, ja i dalje ne znam kada ih točno treba zaliti)... Prazna mi je laganini glava, ne znam o čemu razmišljam. Pričala sam u pripitom stanju o sudbini, kako mislim da postoje određene 'točke' u našem životu kroz do kojih moramo doći, iskustva koja moramo proći, bez obzira na to što prije toga napravili. Da se naša budućnost mijenja sa svakim udisajem i napisanim slovom, načinom na koji smo izgovorili nešto. Voljela bih, zapravo, vidjeti što me čeka dalje. Voljela bih na 5 minuta prestati izdresirano gledati na vrijeme kao 'prije i poslije'. Ne znam, postoji li vrijeme? Ili je to zaista samo nešto što je čovjek izmislio da bi si olakšao život? Ptice nemaju kalendar niti satove, ali znaju kada je potrebno otići, i to ne uvijek u isto vrijeme, nego onda kada se priroda počne mijenjati. Dakle... Ne znam, izgubih se sada, haha.
Imala sam jučer/prekjučer izjavu da život i svemir nisu isti, da je jedno pimp, a drugo samo žena u haremu. I da se rijetko dogovore oko ičega, da zato i imam savršenu osobu 384km dalje od sebe, a ne ovdje i sada. Pa zato živim po pravilima života, a jadam se svemiru i molim da preuzme stvar. Poremećno? Ne bih se čudila, lately je sve što radim poremećeno, prestala sam na to gledati kao na nešto neobično, haha...
I'm running out of words, amigos. Here, izvolite link od mladog gospodina, tj od njegovog bloga, juče' i on kao počeo nešto. (uzmite slušalice if u wanna hear the voice of his, meni smiješno ga slušati, tbh, ali to sam samo ja.)
I za kraj, jedna od onih 4am overlyattached misli.

Tužno je što ne znam jesam li u redu jer ne osjećam ništa, ponovo, a ne želim se vratiti na staro.
Keep me sane
Keep me safe
Daj mi do znanja da vrijedim nešto, jer ovisim o tvom odobravanju, a ne želim učiniti ništa po tom pitanju jer na tebe gledam kao na poklon odozgo, ne želim te nikada izgubiti, ti si najbolja stvar koja mi se dogodila u poslijednje vrijeme i TREBAM TE, trebam da me trebaš, trebam da me voliš, trebam te OVDJE. Imam osječaj da ću se rasplakati ovog trena, ali nikada se ne rasplačem, iako želim, jednako koliko želim tvoje ruke oko mene, jednako koliko želim tvoja usne, oči, glas i sve što jesi, jednostavno te previše volim... Bojim ti se reći to jer te ne žeim uplašiti. Ne želim ti reći da možda idem na gore jer me strah da ćeš me napustiti
And
I
Just
Can't
Handle
The
Thought
Of
You
Gone
Please
Stay
With
Me
Keep
Me
Sane
Keep
Me
Safe

Lijep pozdrav od mene, uživajte, čujemo se ubrzo :)


četvrtak (21.08.2014.) komentiraj post